ŠPIJUN ANDREW
Moj je artelje prije jedno dvije godine postao hostel nekakvih ublehaša, vucibatina, nehljebovića i bjelosvjetskih uhljupa, a uhljup sam i ja sam kad sam dozvolio da me taKi handre u „Zdrav mozak“.Isključujem tu Izeta Čabrića Isku zvanog Vaso mog rođu iz Doboja, ne znam kako je dobio nadimak Vaso. On ovako već par godina dođe meni Usarajvo na nekakav šahovski turnir, bude jednu heftu i svaki dan mi podnosi izvještaj od koga je izgubio i koji je potez bio presudan za protivnikovu pobjedu, a ja se u šah razumijem ko Mara u kriv kišobran, i interesuje me to ko` semafor u gta 5. Obično prespavam u stanu i u ovo doba godine me more fantmski bolovi legnem u pola tri, a ustanem u četiri i kad sam takav moš` me zgužvat i bacit u kantu za smeće. Rano mi je sad budit Isku i da mu bahnem u artelje a i ne slušaju mi se šahovski podvizi pa se odlučujem za Gazpromovu pumpu u Barama blizu moje zgrade, još krenem pješobusom parstotina metara da bih popričao sam sa sobom, a i da dobijem na vremenu. Na pumpi namigujem Putinu u mnogobrojne security camere čas lijevim čas dugim okom, Dzenana u šanku mi pravi Zombi kahvurinu, tu je i Almir kojem preporučujem da ne priča puno jer sam ustao jutros na lijevu nogu i molim Boga da naiđu pljačkaši da HIN podavim golim rukama. Izdeveram nekako tu na pumpi na jednom mjestu do pola osam prije gradskih gužvi i krenem ka arteljeu da probudim Isku. Kucam na vrata niša Isko ni mukajet , pa kucam opet ništa spava ko` top, u to dolazi ribar nerko i otvara ribarnicu do mene, ja opet kucam Iskoni ne otvara, zamišljam ga kako od ležaja ide po pločicama kao po šahovskoj tabli izbjegavajući slike da se ne saplete. Uđem kod ribara šutimo i pušimo, opet izađem da vidim jel ustao Isko kad on majko mila stoji na sred trotoara u pidžami na pruge, papučama i kapicom sa ćubicom gledajući lijevo desno, kad me vidje nasmija se, radoznali vozači koji mile u svojim konzervama ne trube jer imaju uživo pozorište, već počinje saobraćajna gužva, a meni naumpada priča o stotinama hiljada novozaposlenih i pomišljam to je to, bravo , hvala Bosno, hvala ti zemljo,hvala ti vlado pogledaj ove svoje napaćene Bošnjane, al mi naumpada i da je to bajka, pa se mislim onda kud će svi ovi ljudi vako sabahile, ulazimo u art. Sjedim sa Iskom pijemo kafu nemoram ni pitat šta je jučer bilo znam da je izgubio, no nisam u pravu. Sav euforičan Isko prostire između nasKe linoleumsku šahovsku tablu koju nosi urolanu u untrašnjem džepu sakoa vezanu gumicom za tegle. „Jooojj rođo pobijedio sam sinoć Kamberovića“ , sav ushićen reda figure, „Podero sam ga beba zvečku“. „ On odigra F 4, a ja mu zadam sa ove strane eliminišem topa, blokoram konja i udarim pravo na kralja, ja kako me je pogledo Alahu dragi, nije imo đe`. „Pa koji si sad na listi“ ? KaE `: „Stodvaestprvi“. „E Jebiga“, rekoh“ Hoš ti hamburger il burek od Šiptara“, ustanem na noge lagahne i pedala. Ne znam šta je bilo na kraju sa Iskom i na kojem je mjestu završio turnir, uglavnom mene je sutradan nazvala Arijana da li mogu primit nekakve što će doć da puštaju nekakvu muziku, a da je glavni za to taj neki njen jaran Andrew. I kao taj Endrju će koliko sam razumio imat svoj Đem sešn ili neki performans. Kad sam je pitao kakva je to muzika reče mi kako je to naka Noise muzika, ja nikad čuo kontam neki novi RAP samo bučan, pitam je jel to baš nešto popularno, ona se smije i kaže imaju trojica u Sarajevu što to vole. Pitam je i ko su ti likovi što će još doć, kaže ma ima ih odsvakud, ma nemaodakleihnema, jedan je sa Kariba , pa francuz, Švabo ima i jedan Englez. I baš je taj bio pravi Englez i pravio se Englez oko plaćanja, ja mu govorim da je cijena u eurima , a on daje u markama konvertibilnim. Nekako mu objasnih na kraju i isplati me, pomislih bogami je ovaj neki Fočanski Englez od para se rastaje teže nego od duše, šalim se ba dobri su ljudi Fočaci. Helem neise urade ti ovi likovi plakat za pomenuti događaj, zalijepe jedan na artelje i uvatiše se noge dalje lijepit po gradu, kontam bolje da ste ovu trojicu nazvali telefonom i rekli to i to je tu i tu, al haman oni kontaju hajd nećel se još ko zajebat. Gledam onaj plakat na vratima arteljea, bio je to crnobijeli plakat na kojerm je pisalo PRAYING FOR OBLIVION, bio je crnobijeli zato jer su takvi haman džaba, a onaj u koloru je marka po komadu. Na plakatu je bio i njemački vojnik sa nekakvim protivtenkovskim bacačem na leđima, imao je i pravi pravcati hitlerovski šljem, u daljini su se vidjele fabrike u dimu kao poslije bombardovanja Berlina. Zadam se ja googleu šta je to i kakva je to muzika, izučim i youtube jedno tri minute skontam doma, mislim se bože baš nije ni čudo što ima toliko publike, otprilike sa svakog kontinenta po jedan ljubitelj ili ti fan. Pa onda kontam iz Sarajeva čak i trojica nemoguće mora da su dofaćeni i to dobro. I, boga mi, bio sam upravu odem ti ja tu noć oko dvanest, u gluho doba, a počelo je to u 22h, al kontam dok se zagriju malo. Pariram blizu arta i kako sam dofatio za šteku od vrata zakoračio da udjem tako sam nama iste sekunde zatvorio vrata i iskoračio nazad, stojim na trotoaru i kontam gdje ću sad jadna majko, al hajd opet skontam sjest cu zapalit jednu, ispoštovat ih i fataj se noge. Prepoznam odmah ovu trojicu iz Sarajeva, uživaju ljudi, ovi odsvakudodnekud uživaju li uživaju, pokušam i ja naći nešto lijepo u tome, al džaba ne ide. To je meni, blago rečeno, izgledalo kao da se vozim u pokvarenom helikopteru i to onom MI8, kojem samo što elisa i svi ostali dijelovi nisu odletjeli širom neba. Ova bi se muzika mogla opisati još ovako, zamisliš da si patuljak i sjediš u ogromnoj mašini drobilici koja ima na hiljade čekića koji udaraju u nakovnje, naumpada mi poslovica kad si čekić udri, kad si nakovanj trpi, pa mislim se trpi konju. Fino kulturno ugasim cigaru u pepeljaru i ufatim se noge što dalje i što brže odatle. Dođem sutra oko 11h svi spavaju unutra, probudim sve i hajmo reko na noge lagane, plate mi 50 eura i počeše motat one kablove, al onaj glavni se dovezo mene kao imamo nešto da pričamo. Odoše tako oni svi, a ovaj osta sa mnom u artu i priča mi priču kako je on svjetski putnik i kako sad nema para i nema gdje da spava i kako bi on ovdje vrlo rado spavao i kako je ovdje dobra atmosfera i sve ostalo. Kaže da će dobit pare za nekih 7-8 dana western unionom i kao eto da kažem kolko bi to koštalo ma kontam ja 20 maraka dnevno, a bit će kaže mjesec. Kontam mjesec dana po cvaju dnevno, moći ću kupitit lamperiju druge klase za vikendicu i još će mi ostati tri stoje za kakvih zajebancija, ko ja , ne znam ba sa parama, uvijek odu na neke gluposti, ne znam šta mi bi neki dan kupih 500 komada 7,62 municije za kalaša, ma tačno se nekad naljutim na sebe , pa se mislim meni treba dat marku dnevno pa troši kako hoćeš i na šta hoćeš. I tako je to bilo dam ti ja njjemu ključ i napomenem samo nemoj srat nije ono wc šolja već bide i FI je 50 ne znam iz kojeg razloga, znači samo ožeš bacit piš, a imaš BBI I SCC ne zna se šta ti je bliže pa seri tamo, klimnu kao da me je razumio. Razmijenismo brojeve i ja razgulih na planinu kod Bakira, to se samo tako kaže, on tamo živi, a ja bajagi imam vikendicu, ali to je druga priča. Kkao se vozim prema Poljinama razmišljam kako me sve više i više nervira grad buka i sam artelje, moram plaćat obaveze, a stalno sam u šumi ko Grizli Adams samo mi fali mečka, al bit će i to kakoj` krenulo. Zaboravio sam na artelje i na Endrjua jedno deset dana, sjetio sam se toga kad mi je ponestalo para, otišao sam to popodne i zatekao ga kako spava, pitam za pare kae` nema ali da će biti za dan ili dva. Za dan dva opet odem kaže on opet za dan dva, odem opet za heftu kaže bit će za dan dva i gleda negdje u prazno. Dan dva, dan dva, tako je prošao mjesec i opet nema para. Nisam baš dobar sa engleskim ali mu kažem na našem pa dobro što me jebeš reci nemam niti će bit i onda ćemo dalje vidjet šta i kako, nego mi tu razvlačiš dan dva, dan dva. Odem ljut, hajd kontam izaći će sam, opet dođem za dva dana, kad on kupio viski pjan ko dara, i još haman urokan s nečim. „Money“ Gleda me blijedo i reče :“No money“pa se iskezi. E dobro majčin sine hodera vam. „ Slušaj plaćaš sad ili izlaziš odmah, i to ne iz arteljea nego iz Sarajva letiš pravo u jebeni Bafalo“. On je inače iz New Yorka , Buffalo mislim se kako svi koji dođu od tamo kažu da su iz velike jabuke,a on iz krave. Dobro skontam se lik je narkić hem pjan, dam mu saopštenje da izađe i da ga ne zateknem kad dođem sutra. Sutradan mahmura i samo nešto mrnđesa e tu mi digne živac, kontam onu noć je imao performans nešto on veliča Firera, kontam jebo ti Hitler mater stara Bosanska psovka. Sjedim prekoputa njega i on gleda onim Švapskim očima u mene ali gleda tako da me zajebava, odjednom ustade i poče pakovati stvari. E neš majčin sine. Obu čizme na gole noge, a čarape gurnu džep jakne nešto kao Američka vijetnamka samo se vidi da je baš njemačka ima i zastavu.Sve mi je to ličilo kao ono Iskino igranje šaha sad sam bio ja na potezu. Ustao sam zaključao atelje progutao ključ u džep, bio je to šah mat, uzmem mu onaj ruksak istresem prnje, nigdje para, uzmem laptop i pogledah na podu pasoš, pravi američki pasoš, uzmem i njega. Otvorim pasoš kontam jebomajku pomalo ličimo nacrtam bradu i odoh u ameriku čemeriku. Poče se on bunit i galamit primjenim tu odgojno popravnu mjeru tipa šamarčine da je odmah sjeo na onu klupu od palete. Hjmo reko malo prošetat uzmem ga za rukav izvedem napolje ko dijete, i kažem kad nabaviš pare dobit ćeš laptop i pasoš, jebo te Firer sjedam u auto i furam na planinu, a sve mi u glavi kako je onu noć govorio kako je on špijunac i sve više sam ljut kad pomislim kako veliča Hitlera i taman izgleda kao Esesovac. Noćim ja tu noć na planini ne sjećam se koji je bio dan, uglavnom sutra odmah ujutro mi zvoni telefon vidim nepoznat broj al` poznat 226 603 jednom me zvao taj broj u vezi nekog problema ali to je druga priča. Kae` tam` s druge strane „Jel taj i taj „ Rekoh : „ Ja sam taj i taj, izvilte“ Kae` ovdje policijska stanica centar, Marindvor, trebali biste hitno doći u policijsku stanicu ili da kažete gdje se nalazite da dođe vozilo po vas. Sad kaem` ja :“ Naći me ne možete jer ni šejtani ne znaju gdje sam, a da dolazim u policiju stanicu ne pada mi na pamet“. Kontam da nisam gdje prošao kroz kakvo totalno zabranjeno crveno, da nisu skontali da sam u ratu posija skoro dulum trave, a l sad brte nemam oraha u dzepu. Tako ja njemu i velim, „bogami jaro ja nemam oraha u dzepu, sta cu vam ja. Naumpada mi vic kad je Muji došla policija na vrata, pita Mujo ko je , kažu ovi POLICIJA. Kaže Mujo „pa sta hoćete“. „Da popričamo malo“ „Kloiko vas je“ pita Mujo „Dvojica“. „Pa eto popričajte“ veli Mujo. U to mi naumpade Andrew, morfada je to kučkin sin. Tad reče nako malo strožjim glasom „ Oduzeli ste pasoš američkom državljaninu otuđili kompjuter i ako hitno ne dođete izdat ćemo nalog za hapšenje i potjernicu za vama. Vidim ja da je džaba objašnjavat kako je sve bilo. Još doda bogami je bolje da dođem jer će se stvar riješit ovdje je čovjek iz američke ambasade koji ne želi da bilježimo ovasj slučaj., i ako vratim pasoš i komjuter sve će biti zaboravljeno. Kažem ja njemu kako mi žućo Endrju duguje 6 stoja i kako će dobit nazad sve što je njegovo kad mi da pare.. I prekinem tu tuuuuuu. Nije prošla ni sekunda kako treba opet zovu. E vako kaže lik sad normalnim glasom „ Hajde oni te zovu da riješite problem.“ Kontam što hoće da me namame, naumpadaju mi razni montirani slučajevi Ševe, Herenda, ubistvo ministra, ma ja vako to počinje. Kontam ipak mi je tamo šest stoja pa ako će me šta strefit strefit će i tako itako. Penjem se u policijsku stanicu prema policajki na prijemu, rekoh čekaju me tamo ja sam taj i taj, aha nasmija se i uputi me u sobu 3. Kad tamo sjedi Endrju okljunio ko pokiso galeb, kraj njejga nakav u kravati priča Teksaškim naglaskom i mrko me gleda tu su još i tri policajca. Pozdravim ih klimoglavom i stanem na sred sobe tako da su svi ispred mene držeći kompjuter u rukama. Razjasnim im situaciju u dekiku. Kravataš iz USA ambasede izvadi pare iz džepa izbroja 600 USD. I pruži mi ih, uzmem novac stavim laptop na stol i na njega onako ovalš nabacim pasoš, eto vam jebo vas on, kontam u sebi. Nisam se zadržao u toj prostoriji ni deset minuta, samo sam pitao i zaključio sam da sam sada slobodan i da mogu da idem, okrenuo se i izašao. Jedno mi neće nikako biti jasno kako je moguće da se tako nešto desi, da neko iz ambasade dođe i direktno da novac za ovog Andrewa, i to što je još on spominjao u pijanom stanju da je špijun. Sve mi to nekako smrdi, mnogo više od kako mi je neki dan na facbook stigao zahtjev za prijateljstvo od Lionela Diesmonda sa Endrjuovom slikom.