Greška

Dobrodošli na moj blog

04.03.2012.

Bijeg iz vrtića

Postajem zaboravan, sjedim za raučanorom, buljim u fejsbuk i pokušavam se sjetiti ime djevojčica kojima sam jednom ispunio želju. Pokušavam ali džaba prevćem sve moguće datoteke, ma nigdje ništa, kontam da nisam greškom pritsno recycle, ma nemože se meni to desit, obrisati lijepe uspomene, nikad. Biti će ipak da je sistemska greška. E to mi se već može desit. Ipak mi na kraju ostaje search. Volio bih vidjeti lica sada već žena kojima su punjene paprike i slinava dječurlija glavni problem.Da li se sjećaju tih dana s radošću kao ja, prevćem, tražim ali uzalud ne nalazim nikog iz tih dana. Bio sam nemirno dijete I već tada pokazao interesovanje za suprotnim polom i avanturama.Imao sam mislim šest godina kada sam uzeo “svoje” dvije djevojčice iz mog vrtića,Irenu I Dženanu I odveo ih na obećano, specijalno mjesto,o kojem sam im često pričao. Pošto se bližio kraj vrtića I početak polaska u školu došlo je I to vrijeme.Potrudio sam se da ispunim dato obećanje, jer sam im pričao kako je fino tamo, kako je sve drugačije. Doduše lagao sam da tu živi zmaj koji na svojim leđima nosi Aliju Đerzeleza. Jer Alija nije imao zmaja nego konja,a meni je bio draži zmaj. Alija bi pođahkad naletio na svome atu koji ima krila,a zmaj se stašno ljutio što on ne ide s njim. To sam zamišljao i vjerovao.A kuća koja je najviša tačka na gradini bila je naravno Alijina.Tog jutra sam donio odluku i obavjestio svoje djevojčice da je danas polazak i da budu spremne.Dženana je bila moja komšinica dok smo stanovali stara i ja na čaršiji kod Muje, kojem je voz odfikario nogu.Imao je zajebanog horoza sa kojim sam bio na ratnoj nozi.On je bio u svome kavezu, a ja sam ga podjebavao sa praćkom.Te godine je umro i Tito.Ne pardon Tito je umro par godina kasnije, ali mi je ostalo u sjećanju kako ležim u Dženaninom krilu, a ona plače zbog Tite.Mislio sam da joj je to dedo kad toliko plače.Kad sam raščistio da nije, pitao sam pa što još uvijek plače, odgovorila je kako i njezin tata plače i mama i kako je sve gotovo, e od tad ne vjerujem ženskim suzama.De ba to cmizdri i kad gleda film.Dženanu inače shvatam kao svoju prvu ženu.Dane smo provodili zajedno.Moja stara je radila u Energoinvestu, u tri bi izašla s posla, u pola četiri bi uzela mene iz obdaništa, a u četiri smo bili u našem malom iznajmljenom stanu.To je u stvari bila kuća, donji boj što bi rekli.Živjeli smo i u stanu, u zgradi ispod gradine kad se hoće prema bolnici.No nisam volio stan, kod Muje sam imao horoza, zeca, slatko domaće grožđe, teren odličan za klikeranje, sve što mi je bilo potrebno.Kad smo krenuli u školu tada smo još više bili skupa.Radili bi zadaću pa se igarli i tako sve do akšama.Irenu sam upoznao preko Dženane u vrtiću naravno bila je to povučena cura nesigurna i lepršava. U vrtiću je bio režim takav da se mora spavati u dvanaest sati, odspavali smo, ustali na užinu poslije izašli napolje da se igramo sa ostalom rajom. Taj dan se nisam ni sa kim pobio. Taj dan mi nije bilo bitno oružje, borbe, nisu mi bili bitni Samir, Benjo, Goran I ostali drugovi, jer sam morao da ispunim obećanje. Taj dan je bio samo za Dženanu i Irenu. Slušale su me pomno pratile moja uputstva, dok sam izlagao svoj plan.Zatim smo krenuli, doveo sam ih do ograde sa stražnje strane tog našeg vrtića, mrežastu žicu sam držao dok su se njih dvije provukle ispod pazeći da ne isprljaju svoje suknjice, I ja sam mogao proći ali sam izabrao spektakularniji način uzverao se do vrha ograde, prekoračio I skočio sa druge strane pred njih.Uzeo sam ih obje za ruke, I krenuli smo ulicama Doboja. Nedaleko od vrtića nalazio se veliki park, tu je bio I spomenik partizanskim borcima,obišli smo par krugova oko spomenika natrpali pune džepove kestenja I krenuli dalje.Prštali su kamenčići pod nogama, prolazili smo pored visokih borova I klupa,njima dvjema kao da je sve to bilo nepoznato, kao da nisu bile iz ovoga grada .Ja sam sa mamom stalno ovuda šetao, kupila bi mi kokice ili kestenje, obično smo na klupi okrenutoj prema korzu sjeli da me obriše umrganog od ukusnog kestenja.Zatim bismo prošli korzom I na kraju sladoled u kaffeu “Korzo”. Prešli smo semafor kod robne kuće “Beograd”, moje djevojčice I ja, nastavili dalje prema Izborovoj robnoj kući.Naravno zastali smo pred robnom, one su gledale u nadžidžani izlog, a ja u naše sjene u prečitom staklu izloga, kad sam vidio onako male i same tek tada sam shvatio šta sam uradio.Ali sad je već sve gotovo mi smo krenuli.Radovao sam se. Iza te robne kuće visoko, visoko prema nebu ugledali smo gradinu. One su to prokomentarisale sa,“vau“.Penjali smo se ulicom popločanom kockom iz turskog doba, prema čaršijskoj džamiji, a prekoputa je bio i ulaz na gradinu.Prođosmo ispod velikog ulaznog luka, ogromna željezna vrata su bila napola otvorena, vidite reako sam i Alija je tu.Pa zar on ne leti na zmaju, ma leti bona ali pješke ide na ćevape.One su hodale lagano na prstima kao da se šunjaju.Ne bojte se hrabrio sam ih mada je sve drugačije izgledalo nego kad sam išao sa mamom.Trebalo se bogami nahodati do vrha.Napokon smo se našli na glavnom platou gradine, bio je odličan pogled na grad,sve je bilo kao na dlanu, sjeli smo na debeli zid gledali grad, djevojčicama je to bio prvi posjet gradini divile su se.Dženana je tada sjela tik pored mene zagrlila me i poljubila. Bio sam zadovoljan jer sam ispunio svoje obećanje,i uživao sam u pogledu. A ono što me pomalo mučilo bilo je šta će biti kad vide da nas nema,kad vide da fali troje djece. Bilo mi je normalno otići na neko lijepo mjesto.Što bi bilo nekih problema.Da sam lijepo pitao da nas puste, ne bi, garant će reći „trebali ste nam reći“. Ostali smo duže nego što smo smjeli. Roditelji su po nas obično dolazili oko pola četiri,.Ali djeca ko djeca sladoled, lizalo, kokice jednostavno smo se zabavljali. Vraćali smo se istim putem. U vrtiću je bio haos pretpostavljam, jer su ubrzo nakon našeg odlasku su skontali da na sa nejma ,roditelji su došli po običaju I sjedili su svi u bunilu. Nismo kasnili puno, jedno pola sahata, uglavnom nas jedna učiteljica susrete u parku, kao da je vidjela najrođenije potrča prema nama, povede put vrtića, a svo se osoblje uključujući I kuharice razletjelo se po Doboju da nas traži. Krivac sam bio naravno ja, naružen I ukoren gledao sam u jednu tačku ispred sebe, a Dženana I Irena su mi namignule to mi je značilo više nego svi njihovi ukori , bio sretan. Gdje li ste sada vas dvije ? Da li ste udate ? Zaposlene ? Ili pak domaćice u keseljama, baš kao one što ste imale u vrtiću, dočukejete muža s posla. Ne zaboravite otići po djecu u vrtić. I evo dok ovo čitate, ja vam obećavam opet ću vas povesti gdje god želite, samo se javite.

04.12.2011.

NATIONAL GEOGRAPHIC( JEL TO VAŽI I ZA BOSANCE)

NATIONAL GEOGRAPHIC( JEL TO VAŽI I ZA BOSANCE)

by Armin on Ponedjeljak, Februar 28, 2011 u 10:39 poslije podne

Gledam ja neku noć emisiju na national geographic o fenomenu snova, ispituju tu oni ljude kako sanjaju kako se to ko đoja događa sve, de ba ljudi ko ljudi jedna priča kako naveče sve što gleda neki film npr. to i odsanja, pa jes` potvrdim i ja sebi sjećajuć se nekih filmova.

Onda ima jedna ona što tumači snove, kao jedna sanjala neki prsten pa otišla došla, vam tam i ova joj rekla da će se udat  .

Onda prikopčaju te na nekakve aparate pa spavaš i ono nešta mjeri.

Tumač snova je bila emisija i tu noć nisam ništa sanjo.

Nego legnem ti ja sinoć negdje oko pola jedan, a gledo nakav film na tv 1000, i to od pola, a bio je pravo dobar.Naki policajci u civilu, a ima ih trojica u jednoj zgradi na četvrtom spratu prate odnosno špijuniraju neku ženu ili djevojku kojoj je muž u zatvoru.Imaju oni i onaj durbin ono za jedno oko, i uvijek neko mora da gleda na njene prozore.To im je zadatak glavni, imaju oni i onu ko nekako malu satelitsku antenu što su ih donosili sa koridora odmah poslije rata ma ista, nju upere anamo u zgradu i ko malo čuju s kim ona priča.Taman sam bio dohvatio daljinski da prebacim na neki drugi kanal, kad će jedan policajac ovom drugom: "Znaš kako ćemo ga zajebat".Ovaj nije ni uspio ni pomislit da kaže" kako", onaj kome se spremala zamka izađe iz hale ko munja, garant istreniran sa ovom dvojicom jarana na belaje.Nije ih smio ni sekundu ostavit zajedno odmah bi mu spakovali nešto, haman da je on uvijek bio donji.

Kreator ideje je držao dvogled u rukama onaj obični, a onaj je gledao na durbin, ovaj pošto je tek izašao iz hale briše ruke nekom krpom.Onaj sa dvogledom se izgubio na neko vrijeme i odnio dvogled sa sobom austvari bio samo u hodniku i po okularima dvogleda je namazao kremu za cipele.

Vratio se iz honika , dvogled spustio na stol i sjeo na stolac ispored durbina gledao par minuta i odjednom zavikao JOOOOOJJJ da bi za dvogled poeitio onaj koji je inače uvijek bio donji.

Štaaa je  ma ništa izgleda da je kod ove naše neki muškarac ušao u stan.Johny je mislim da se tako zvao ovaj što ga uvijek zeznu tako pomno gledao kroz onaj dvogled na njezin dnevni boravak prateći i prozor u kuhinji jer su već imali degutantne priče o kihinjskom stolu i svim mogućim događajima na njemu.

Nakon par minuta gledanja prokomentarisa ovaj za durbinom jaoo kako sam gladan , a zatim ma nema ništa od ovoga mora da mi se učinilo da je neko tamo.

Ustade sa stolca ispred durbina okrenu se prema Johnyu koji je još gledao na dvogled i upita ga čiji je sad red da se ide po hamburger( dva bloka dalje).Johny spusti dvogled i pogleda ga blesavim okicama sa onim krugovima oko očiju "JA".A ko bi drugi nego on.

Dali su mu pare i nestade ga iza ulaznih vrata,ode jado po hamburgere, onaj drugi policajac mu samo nabaci petaka, što su ga opet zeznuli.

Hairlija se nakon dvadesetak minuta vratio sa hamburgerima u rukama i valjda kako je primjetio da ga svi čudno gledaju priupita i njih dvojicu:"Kako vam ja izgledam".Kako misliš kako izgledaš nismo mi tu da ocjenjujemo ljude kako izgledaju.Valjda je primjetio napolju kkao ga ljudi čudno gledaju pa je mislio da je blijed .

Da nisam blijed,ova dvojica se samo nasmijaše.Naumpde mu kako se neveče ne može baš vidjeti je li neko blijed.

Tad mu proradiše klikeri, pošto su bili u sobi u kojoj je  svjetlo bilo veoma slabo radi osmatranja okrenu se prema prozoru u kojem kao u ogledaku nađe razlog buljenja ljudi u njega.

Ova dvojica prasnuše u smijeh.

Daj 20 dolara.Jedan povika ljutito brišući kremu za cipele sa svog lica izvoče dvadeseticu i baci im.

Sve je bila opklada.

Do karaja filma nisu njih trojica ništa upratila, ona dama koju su pratili već je izašla van da se nađe sa mužem koji je u bjekstvu.Bilo je već pola dva i mene su sove dobro zaganjale tako da se ne sjećam više ničeg iz tog filma.

Naj gore će mi tek sad bit.Još kao dijete se sjećam filma "Davitelj protiv davitelja" to je neki srpski film pa ja danima nisam smio u otići u vajnsku halu sve sam mislio sad će onaj Majković izbit da me davi.

A tek snovi to je posebna priča.Stalno sam ga sanjo.

I sanjam ti ja  ko  na Kubi sjedim u prvom redu, a Fidel Castro sere li sere, za govornicom,da mi je da završi taj svoj govor što prije, pa da idem, valja meni za Bosnu moju jer sam pročitao na internetu da Austrougarska hoće da udari na nas, a ja sve mislim kako je to nemoguće jer Princip još nije ubio Franca.

Laganim pokretom ruke vadim svoju nokiu da pošaljem poruku mom jaranu Husi u Pridjel, da vidim makar dokle je to došlo jel se on Čuo i skim iz Sarajva pa da vidim šta je u pitanju.

Pitam ga tako, a on mi veli pa ti si u Sarajvu šta me zajebavaš, ma jok reko dragi Huso evo mene kod Fidela,kojeg Fadila.

Nije Fadila nego Fidela govirim ja njemu sve slovo po slovo, pa kad ćeš vamo, ne zanm rekoh da mi je kako doć izgleda da će bit belaja ,nemoj samo preko Tunisa , jal Libije veli Huso.

Dobro rekoh hajd Selam alejk.

Gurka me Sančez što sjedi do mene da vratim mobitel u džep jer ako babo Fadil Castro vidi da ja tipkam i svu svoju pažnju ne posvećujem njemu idem direkt na Goli otok.

Pa da  mi je broj od national geographic da pitaju onu da ovo moje rastumači, ako to važi za Bosance.


· · · Razmjena · Izbriši
04.12.2011.

Tribine

Tribine

by Armin on Utorak, Juli 12, 2011 u 11:55 prije podne

Juče nije nikako bio dan u kojem bi se mogli gledati ljubavni filmovi,kao što ga je prikazivao Pink, mislim da se zvao "Posljednje utočište.Razumijem taj, Pink da li je urednik namjerno pobjegao daleko od jučerašnje cjelodnevne bosanke tuge,jer pogođaju ga te stvari,Ili je pak nemar i ne briga o nečijim osjećajima.Da li je uopšte ikoga ko je došao da poklopi Bosansko nebo svojim signalom briga za to.Bitan je financijski plan.Na Obn je išao film o Ruandi i naravno UN-ovoj misiji i kako oni spašavaju crni narod.Uz svo dužno poštovanje osam stotina tamošnjih žrtava, naše bi nam bilo ipak preče spomenuti,poslije je išao neki neobavezan filmski uradak.Na BN televiziji i ne moram napominjati šta je bilo kao i na Srni.

Sjećam se početka rata kao i mnogi od vas, do 1993 navodno svijet i Evropa nisu znali što se ovdje zbiva, zato što su mediji bili u rukama onoh što baš i ne ljube rodnu grudu.No ova je Bosna majka i onima što je vole i onima što je mrze, ljuljala je u s vojoj kolijevci sve nas.

Pitam se i danas možda smo u nekoj blokadi, možda se i danas ne zna što se sve zbiva.Ma šalim se nemoj se odmah ljutit, znam da znaš da sve znaju i da smo im veoma dobrano poznati dođemo im kao neki poligon za probavanje svega što oni nisu iskusili,počevši od vakcina do coca cole, napisaću pismo sa prijedlogom da postave tribine oko cijele BiH da gledaju realty rahat mučenje.No tu smo svi koje je odhranila ova Bosna.

· · · Razmjena · Izbriši
04.12.2011.

AHMED

Ahmed

by Aron Četvrtak, Oktobar 13, 2011 u 4:34 poslije podne

U Doboju gradu čaršijskom naselju Krčervine odvijala se porodična drama oko mlađeg sina Ahmeda Hamdan bega Čabre.Koji  je cijeloj čaršiji bio poznat po bekriluku.Ahmed  je babinu njivu znao proćerdat za jednu  noć, ali to je bilo prije dok je bio mlađi sad je došo tobe i ko đoja se smirio.prihvatio se jednog babinog dućana i sa Dubrovnikom poslove vodio.

Ali kad šejtan ne da mira.

Njihova je kuća bila na raskrsnici nedaleko od džamije, bila je to velika bijela kuća na sprat.  U Hamdanovom čardaku sjedio je Hamdanbeg sa jaranima u kome su se odvijala sijela Hamdan Bega i njegovih ahbaba, poslovnih dogovora jer Hamdanbeg je bio ugledan trgovac u gradu.Na srednjem spratu Je bila još veća drama, prelijepa mlada Esma sjedila je na minderu uplakana brišuć suze maramicom iz djevojačkog  ruha što ga tek nedavno unese u ovu kuću.Majka Hanifa žalosna što se sve zbiva lomi prste što već vidi svoju kuću bez prelijepe snaheEsme, a toliko joj je potrebna bila.Odmah joj legla na srce kako je sama pričala komšinicama te riječi su joj neprestano odzvanjale u glavi.Pomilova je majka po kosi nježno, voljiš li ti njega sine, volim majko uplakanim glasom Esma prošapta, a on tebe beli begeniše ne bi te valjda za džaba ženio.Esma samo sleže ramenima i još više zajeca.Ahmodeve sestre su plaho begenisale Esmu bila je starija od Zejnebe dvije, a od Hanke tri godine.

Na čardaku su sjedili Hamdanbeg sa svoja dva jarana Osmanom kožarom i Edhemom bricom,oko njih su se uvijali pramenovi duhanskog dima .Hamdanbeg  dade  telegramhartiju  što ga skupa sataviše , a ćoravi Osman se dade u trk da što prije poruka ode u Sarajvo.

Tvoj brat Ahmed hoce da oćera ženu tri mjeseca nakon što ju je doveo. Možeš li zamisliti koje će priče o tome kolati našom mahalom i čaršijom. Zato sam te pozvao, sine, da iz Sarajeva dođes odmah i porazgovars sa svojim bratom",Znam da ti imaš velikog uticaja na njega, kaza u telegramu  starijem sinu Eminu Hamdanbeg.

 

U sumrak nakon dva dana zakorači Emin u svoju rodnu kuću. majka izleti da ga dočeka na avlijskim vratima. U kući se braća poljubiše, a onda nakon večere posijeiše ali su slabo pričali svi u mukloj tišini  do ponoći sjediše.

Na babin čardak za čas se pope Emin, "A, zašto, babo, Ahmed hoće da oćera snahu"? upita Emin.

"Držim da naša snaha nema mahane, lijepa je, čusta, radina, snalažljiva, sam Bog zna zašto hoće da je oćera"...... reče Hamdanbeg.

A zna li ona da hoće da je oćera ?

"Zna“

"Eno je dreči uzdahnu Hamdanbeg, pa se predade šutnji.

 

 Sutradan Emin ode u Ahmedov dućan, ali zbog mnogih mušterija braća ne mogaše popričati do popodneva, kad Ahmed zaključa dućan, a Emin se otvori.

"Čujem brate, da hoćes da oćeraš ženu"

"Dobro si čuo, brate, znam da si radi toga došao iz Sarajeva".

"Sramota je i šteta, Ahmede, tek si je doveo, a snaha je valjana, lijepo kuću održava, sluša roditelje, povrh svega lijepa je".....

"Stanider malo, brate Emine..... Šta mom i tvom babi dođe Esma"?

"Kako sta mu dođe, valjda snaha?"

"A šta dođe nasim sestrama, tebi i cijeloj našoj familiji?"

"Pa, svima nam je snaha".

"E slušaj sad, brate, svima vama Esma je snaha i svi kažete da je dobra i smjerna snaha, što ja vama ne poričem, ali samo meni Esma je žena i samo ja znam kakva je ona žena"

Na te Ahmedove riječi Emin zanijemi, posjedi još koji minut u bratovom dućanu, pa ode kući gdje ne umjede ništa da kaže ocu i materi, samo je širio ruke. Sutradan Emin otputova u Sarajevo.

 

Ne prođe vise od sedam dana nakon toga, a Eminu iz Doboja u Sarajevo stiže telegram na kojem je pisalo:

Ahmed oćerao prvu ženu,stop. Druga iz Tešnja došla prije nego što je prva stigla svojoj kući u Matuziće, stop. Je li druga dovedena kao snaha na probu i koliko će druga snaha ostati u našoj kući, ne zna se, stop. Ti Emine, ne dolazi dok nešto više ne saznamo o tome i dok ti ne javimo, stop.

U potpisu: babo i mati.

29.10.2009.

sjecanja

Sjedam za stol u caffeu, ovala dvorana Skenderija.
Pravio sam se da je ne vidim dok sam prolazio tik pored nje.Sjedila je na sank stolici i štrihirala neke papiriće jos dok sam se penjao stepenicama skontah da su to listici, kladi se ona na sve zivo.Mada sam i pretpostavljao da je tako.
Ona i ja se poznajemo tek odnedavno, mislim kako nema ni pola godine, a toliko se toga izdešavalo između nas da ne bi stalo u 5 godina druženja sa nekom običnom osobom.
Molio sam da napravi sljedeći korak ona, a znao sam da je to neizostavna stvar.Baš onda kada je nabila frajera boksom i rekla kako će mu se najesti srca ako me još jednom pipne.
Kkao se taj put zaštitinički ponijela prema meni tako je svo ovo vrijeme.
Jojjj nemam više vremena da pišem , ali ovo definitivno moram podijeliti sa vama.
Pitam se da li će to ikoga interesovati, ma vidimo se.


<< 03/2012 >>
nedponutosricetpetsub
010203
04050607080910
11121314151617
18192021222324
25262728293031